U multimedijalnoj sali Općine Novi Grad Sarajevo sinoć je održana akademija posvećena hrabrim vitezovima i herojima sa Žuči, Safetu Zajki, Safetu Isoviću, Salki Muraspahiću i Salki Dautoviću.
Akademija je održana na dan pogibije heroja oslobodilačkog rata komandanta 2. viteške motorizovane brigade i dobitnika ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, Safeta Zajke i komandira čete Salke Dautovića, koji su poginuli 17. juna 1993. godine.
Akademiji su prisustvovale porodice šehida i poginulih boraca Armije i MUP RBiH, veterani Armije i MUP-a RbiH, demobilizirani borci, zlatni ljiljani, ratni vojni invalidi, armijski generali i ratni komandanti, pripadnici viteških brigada sa šireg područja BiH, predstavnici izvršne i zakonodavne vlasti sa svih nivoa, predstavnici vjerskih zajednica i drugi gosti.
Na samom početku akademije, nakon himne države BiH, koju su osvirali članovi vojnog orkestra 2. rendžerskog puka OS BiH, upriličen je defile djevojaka i mladića sa zastavama 18 viteških ratnih brigada Armije RBiH.
Potom se prisutnom auditorijumu obratio profesor Safet Kešo, pomoćnik komandanta za moral 2. viteške motorizovane brigade, koji je istaknuo zahvalnost Stvoritelju što je rođen u najponosnijem i najherojskijem pokoljenju bosanskih sinova i kćeri koje je ikada hodilo ovom prkosnom zemljom, od njenog postanka do dana današnjeg, te što je imao priliku i čast, da stane u stroj herojske 2.viteške motorizovane brigade, pod komandom naših heroja, komandanta Safeta Zajke i njegovih zamjenika Safeta Isovića i Salke Muraspahića.
Dan u kojem se prepliću osjećanja sjete, tuge, ali i beskrajnog ponosa
U ovom posebnom danu, ravno 33 godine nakon događaja o kojima danas govorimo, danu u kojem se prepliću osjećanja sjete, tuge, ali i beskrajnog ponosa Kešo je kazao da je naš slavni komandant Safet Zajko poginu tokom izviđanja, na pet dana ranije oslobađenoj Mijatovića Kosi, upravo na današnji dan, 17. juna 1993. godine, njegov zamjenik Safet Isović, naš Tigar sa Žuči, poginuo je pet dana prije svoga komandanta, 12. juna 1993. godine, tokom akcije oslobađanja Mijatovića Kose, dok je Salko Muraspahić, zamjenik komandanta brigade imenovan na tu dužnost nakon pogibije Safeta Isovića, poginuo 28. jula 1993. godine, nakon teškog ranjavanja na zadatku u rejonu Smiljevića.
“Safet Zajko jedan je od devet heroja odbrambeno oslobodilačkog rata koje je iznjedrila Bosna i Hercegovina. Rođen je na simboličan datuma 1.marta 1959. godine, a.1. mart obilježavamo kao Dan nezavisnosti naše države Bosne i Hercegovine, tako da u tome vidim posebnu simboliku, u Gočićima u Rudom, završio je školu rezervnih oficira, bio je prije rata u činu rezervnog kapetana sa izuzetno zavidnim novoom poznavanja vojnih znanja i vještina. Prije njegove pogibije, tokom 1992. godine poginula su tri Safetova rođena brata. Njegovi roditelji otac Salko i majka Duda dali su za odbranu naše jedine domovine četiri svoja sina. Safet je znao za pogibiju svoje braće, ali nikada nije dozvolio da ga poriv za slijepom osvetom savlada. Komandujući jednom od najboljih, najborbenijih, najuspješnijih brigada, u brojnim pobjedama na ratištima u direktnim je borbenim okršajima protiv neprijatelja na frontu osvetio svoju braću u stilu velikog i dostojanstvenog ratnika, ponosnog komandanta Zajkinih vitezova”, kazao je professor Kešo.
Safet Isović, dobitnik je “Zlatnog ljiljana” i “Ordena za vojne zasluge sa zlatnim mačevima”. Rođen je 1966. godine u Bijelom Polju, završio je vojnu akademiju kao jedan od najboljih oficira u svojoj klasi. Na samom početku agresije na BiH stavio se punim kapacitetom na raspolaganje snagama za odbranu naše zemlje. Plijenio je borce i starješine svojim vojnim znanjima i vještinama, žustrinom, inteligencijom, disciplinom, energijom, hrabrošću i odlučnosšću. Poginuo je 12. juna 1993. godine na Mijatovića Kosi tokom brilijantnog, pobjedonosnog juriša neprevaziđenih diverzanata iz 2. viteške motorizovane brigade, kada su poginuli i Amir Šabanović, Esad Čolaković i Zulfo Dizdarević.
Salko Muraspahić rođen je 1960. godine u Nevesinju, završio je vojnu akademiju, a nešto kasnije i elektotehnički fakultet. Bio je jedan izuzetno obrazovan i vojno sposoban starješina koji se svim svojim srcem i brilijantnim umom i znanjem stavio na raspolaganje odbrani naše domovine. Istakao se na svim zadacima koji su mu povjereni, a naročito u bitkama 1. samostalnog bataljona na Stupskom Brdu 1992. godine, u kojima je, iako ranjen, ostao na linijama odbrane sa svojim saborcima sve do stabilizacije stanja i definitivnog odbijanja agresora. Poginuo je 28. jula 1993. godine, odnosno preminuo je na putu do bolnice nakon teškog ranjavanja u rejonu Smiljevića.
“Ljudi o kojima danas govorimo, svojom su grandioznom i herojskom misijom ispisali najponosnije stranice ukupne historije BiH, a danas nas okupljaju u ovim posebnim prilikama kao što je i ova današnja. Prošle su simbilične 33 godine od burnih sudbonosnih ljetnih dana i sedmica ukojima su svetom stazom najodabranijih direktno s ratišta, u prostore vječnosti zakoračili tada 34-godišnji Safet Zajko, 27-godišnji Safet Isović i 33-godišnji Salko Muraspahić. Suprugama naših heroja želim i ovom prilikom odati priznaje i izraziti svoje divljenje na dostojanstvu s kojim su svoju djecu odgojile, odškolovale i izvele na pravi put”, rekao je prof. Kešo.
Istaknuo je da su sarajevske, krajiške, istočnobosanske, hercegovačke, sandžačke i sve druge heroje Bosne i Hercegovine rađale i podizale majke posebnoga kova i moralne japije, one koje su poput heroina Ahatovića u junu 1992. godine, preuzimajući pištolj, kao štafetu vlastite slobode, iz mrtve ruke, u živu ruku, oduzimale sebi život, jedna po jedna, da im zlikovci koji su ih opkolili i približavali im se, ne uzmu čast. “I samo majke i očevi kojima je strašnije bilo izgubiti čast, slobodu i dostojanstvo, nego izgubiti život, mogli su na grudima odnjihati herojsko pokoljenje naših Sfeta Zajki, Safeta Hadžića, Izeta Nanića, Envera Šehovića, Mehdina Hodžića, Hajrudina Mešića, Nesiba Malkića, Adila Bešića, Midhata Hujdura, Safeta Isovića, Salka Muraspahića, Smaila Šikala, Ramiza Salčina, Feriza Tumbula, Muzafera Mešića, Šefketa Muminovića, Senada Čolića, Uzeira Sarače, i nepreglednih kolona časnih šehida, palih branitelja naše domovine”, rekao je prof. Kešo.
Prisutnima su se obratili i Tahir Mašić, pomoćnik načelnika za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo, Omer Osmanović, ministar za boračka pitanja KS i armijski general Vahid Karavelić.
Mašić je naglasio važnost očuvanja sjećanja na one koji su dali svoje živote za slobodnu i nezavisnu državu Bosnu i Hercegovinu. “Njihova žrtva, ne smije i neće biti zaboravljena. Općina Novi Grad u saradnji sa boračkim udruženjima u kontinuitetu provodi aktivnosti na očuvanju sjećanja na njihovu žrtvu i doprinos koji su dali za odbranu domovine”, rekao je Mašić, zahvalivši se Udruženju 2.viteška Novi Grad koje je organizator ovog obilježavanja, uz podršku Općine Novi Grad Sarajevo.
Istaknuti bh. glumac sa uspješnom domaćom i internacionalnom karijerom, stalni član ansambla SARTR-a Adnan Hasković u nastavku programa interpretirao je stihove Emira Čolakovića, jednog od najznačajnijih Bošnjačkih pisaca 20.vijeka, čija je inspiracija bio Alija Đerzelez, najveći junak Bošnjačke usmene epike i narodnih predanja.
General Karavelić istaknuo je da su zastave koje su prodefilovale multimedijalnom salom ustavne, zakonite, legalne i legitimne zastave, a one neke druge su ne ustavne, ne zakonite, ne legalne i ne legitimne, “mi njih trebamo skidati, a ne oni naše legalne, legitimne i ustavne”, poručio je Karavelić.
“To je gospodo naša sramota, to je poniženje i vas i nas. Kad bi svi naši narodni heroji i svi naši poginuli borci, šehidi znali šta se danas dešava, da znate da bi se naljutili na nas.Moramo biti oštriji, zahtjevniji, nastupati činjenicama, istinom, pravdom i nedat se, ne smijemo dozvoliti da budemo ničije sredstvo za potkusurivanje nečijih tuđih interesa i da da budemo nečiji vazali. Nedajmo to, govorimo to gdje god stignemo. Mi živi koji smo zajedno ratovali sa ovim herojima nemamo parvo na to da se ponašamo tako”, rekao je genaral Armije RBiH Vahid Karavelić, istakavši da nam je domovina druga majka i da je trebamo čuvati i voljeti kao biološku majku.
U muzičkom dijelu programa nastupili su Armin Muzaferija i hor Preporod iz Ilijaša.
Prije akademije, položeno je cvijeće i odata počast Safetu Zajki u haremu Ali-pašine džamije, na mjestu pogibije na Mijatovića Kosi, te na Centralnom spomen obilježju kod zgrade Općine.







































