U srijedu, 04.02.2026.godine obilježavaju se 32 godine od masakra u ulici Oslobodilaca Sarajeva iza broja 3, u naselju Dobrinja u kojem je ubijeno devetoro naših sugrađana.
Na tom mjestu poginuli su: Saida Baličevac, Osman Hebibović, Emin Kolar, Enver Mustagrudić, Muškija Pribinja, Mirsad Spahić, Selma Spahić, Aiša Šito i Jadranka Tenžera. Šesnaest sugrađana je teže i lakše ranjeno.
Eksperti UNPROFOR-a su nakon nekog vremena potvrdili da su granate ispaljenje sa položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske iz naselja Lukavica, odnosno iz kompleksa zgrade Energoinvesta.
Među onima koji su došli da polože cvijeće i odaju počast poginulim bili su članovi njihovih porodica, zatim učenici Osnovne muzičke škole Ilidža, predstavnici Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Udruženja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.godine, delegacija Kantona Sarajevo i Grada Sarajeva, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, članovi savjeta MZ „Dobrinja B“ i političkih partija.
Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995 godine je kazao da je ovo veoma tužan dan, isti kao i 1994. godine.
“Devet naših sugrađana je poginulo, od kojih je dvoje djece. Da tragedija bude veća, od djevojčice Selme Spahić ubijen je, i brat Mirsad. Tragičan zločin. Kako vrijeme prolazi sve manje je onih koji dolaze i koji poštuju ovakva obilježavanja. Ovaj zločin, kao i mnogi drugi počinjeni u toku opsade grada ne smijemo zaboraviti. Trebaju mladi da znaju šta se dešavalo i sjećanje na ubijene treba čuvati. Dobro je da dođu mladi, da prisustvuju ovim događanjima“, dodao je Fikret Grabovica.
Derviš Šito je kazao kako je njegova supruga Aiša ubijena mučki i da se ni nakon 32 godine to ne može zaboraviti. Stalno se živi u nekom iščekivanju da će počinioci ovog zločina odgovarati za počinjeno, ali rezultata nema.
“Kako se osjećam, ne daj Bože znati. Mi smo narod koji može oprostiti, ali zaboraviti nikad. Dana kaad je poginula moja supruga, ne želim da se sjećam i ne smijem. Teško, vrlo teško“, rekao je Šito.
Predsjednica Udruženja unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo Senida Karović vidno potresena današnjim događajem, kao i svaki put do sada, iskazala je svoje nezadovoljstvo urađenim.
„Šta reći, poslije toliko godina, da pravda nije zadovoljena, žrtve nisu dobile moralnu satisfakciju.Tužilaštvo Bosne i Hercegovine ne radi ništa po pitanju pojedinačne odgovornosti počinioca. Stalno se pitamo zašto glavni tužioci ne pokreću ništa po pitanju procesuiranja zločinaca. Tužioci treba da se odrede i da rade na predmetima. Četvrtog februara 1994. godine, padale su granate po cijeloj Dobrinji. Nažalost, ta jedna je ovdje pala na ovo mjesto, gdje su naši sugrađani čekali humanitarnu pomoć. Sarajevo je bilo pod opsadom 1.425 dana, bez struje, vode, hrane i bez svega onoga što jednog čovjeka čini da bi živio i preživio. Mi žrtve dok smo žive, borit ćemo se za pravdu i istinu“, naglasila je Senida Karović.
,
