Danas su se navršile 32 tužne godine od masakra počinjenog nad šestoro djece u ulici Bosanka kod broja 4, u naselju Alipašino Polje „C“ faza , koji je počinio srpski agresor tokom opsade Sarajeva (1992.-1995.).
Na današnji dan 1992. godine šestero djevojčica i dječaka ubijeni su agresorskom granatom dok su se sankali ispred stambene zgrade u kojoj su stanovali. Ubijeni su Jasmina Brković(1989.), njena sestra Indira Brković(1982.), Mirza Dedović(1986.), Admir Subašić(1986.),Danijel Jurenić(1983.) i Nermin Rizvanović(1981.). Njihovo djetinjstvo prekinule su agresorske granate ispaljene s agresorskih položaja iz pravca Nedžarića.
U sjećanje na ubijenu djecu, na mjestu masakra danas su se okupili članovi porodica ubijenih, delagacije Općine Novi Grad, Općinskog vijeća Novi Grad, Kantona Sarajevo, Gradske uprave Sarajeva, Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.godine, Unije civilnih žrtava rata KS, predstavnici Mjesne zajednice, građani i predstavnici političkih partija.
I nakon toliko godina, bol i suze na licima roditelja, braće, sestara i rođaka koji su tog kobnog dana izgubuli svoje voljene.
„Težak je život. Ništa se na poduzima protiv tih počinioca, da se osude, da se dokaže šta su uradili. Mi smo sve vrijeme ovdje živjeli, ne znam da li su ta djeca nekome smetala, osim što su se grudvala i sankala.To se desilo ispred našeg stana, ja sam ih gledao kroz prozor, zvao sam sina Muahmeda da uđe u kuću, ali džaba, sudbina je htjela da tako bude. Ranjen je u nogu, u stopalo. Noga mu je ostala kraća, mora nositi ortopedska pomagala.Neki su poginuli, a neki su teško ranjeni.Moj sin je sada dobro, na početku je bilo strahovito teško, jer je bio dijete od 8 godina i nije mogao shvatiti što se to njemu i njegovim drugarima desilo.Sad je dobro. Svoju sreću je pronašao u sjedećoj odbojci, aktivan je, igra u klubu, putuje, svi ga vole, zaposlen je“, kazao je vidno potrešen Hamed Kapetanović.
Poslije polaganja cvijeća, poginuloj djeci proučena je Fatiha i odata počast minutom šutnje.
Za sjećanje na ubijenu mladost naša sugrađanka Edina Velić Rahman napisala je pjesmu posvećenu ubijenoj djeci Ali-pašinog Polja.
Šest pupova na sankama leže
Pucanj strašni razliježe se
u sred mira varljivoga,
promoli se vrisak majki
„Ljudi moji im'l Boga“!?
Bjelinu je snježnu sada
narušila lokva krvi,
traže majke djecu svoju
ne smje niko lokvi prvi.
„Otvori se zemljo moja
skrhanoga oca primi,
opet ćeš ti krila sviti
ja sa svojim sinom biti.“
Na sankama mrtve leže
dvije sestre,dvije slike
„Majko moja,Bože mili
pa tek su mi one nikle„
„Sine, kćeri, gdje ste sada
majke vaše srca bole“,
očevi su utučeni
za koga će sad da vole.
Na sankama nikog nema,
oblila ih krv sestara
„Zar je ovo stvarnost živa
zašto sad me Bog ne vara“
Radost dječiju prekinuo je
krvnik zlobni čudnog soja
vrisak majki stići će ga
našoj kletvi nema broja.
Što uništi šest pupova
šest majki u bol zavi,
šest očeva poručuje:
„Dušmaninu ti za sebe raku pravi“
Dirnuo si vid očinji
grijehu tvome nema lijeka,
zato kopat ti počinji
dolje tebe raka čeka.
Naša djeca mirno leže
tebe liže oganj pravi
bože kazni dušmanina
što nas zemlji crnoj savi.
Šest ljiljana neprocvalih
u dženetu sada leže,
šest majki se stalno moli
da ih Allah s djecom veže.
Daće dragi Allah opet
da sa svojom djecom budu,
kad dušmana on sprovede
pred pakao-strašnom sudu.
Šest ljiljana tad će svasti
majčine će nestat brige,
neće biti dušmanina
da prekine dječije igre.
Edina Velić Rahman
