Obilježena 33. godišnjica pokušaja deblokade Dobrinje IV i pogibije šet pripadnika Armije RBiH, onih koji su herojski poginuli braneći ovo herojsko naselje od agresora
Na parkin prostoru, na Trgu djece Dobrinje danas je obilježena 33. godišnjica pokušaja deblokade Dobrinje IV i pogibije šet pripadnika Armije RBiH, onih koji su herojski poginuli braneći ovo herojsko naselje od agresora. Na današnji dan 1992. godine poginuli su Marko Đurić, Fadil Ploskić, Nedžad Alihodžić, Muharem Kalamujić, Mehmed Hadžikarić i Zoran Miličević, dok su 24 borca teže i lakše ranjena. Tijela poginulih boraca ostala su na prostoru koji je kontrolisao agresor, a naknadno su nakon izvjesnog vremena uz pomoć UNPROFOR-a izvučena i predata porodicama.
Današnje okupljanje veterana rata sa Dobrinje, predstavnika Općine Novi Grad Sarajevo, Općinskog vijeća, boračkih udruženja, učenika Osnovne škole “Osman Nuri Hadžić” i drugih građana, jasna je poruka da se nikada ne smiju zaboraviti oni koji su živote dali za odbranu grada i države od agresora.
Prisutni su odali počast svim poginulim pripadnicima Armije RBiH i MUP-a i svim građanima koji su poginuli tokom agresije na BiH, a učenici OŠ „Osman Nuri Hadžić“ izveli su recital posvećen domovini Bosni i Hercegovini.
Tokom 1992. godine na Dobrinji su se odvijale ključne borbe za odbranu ovog naselja od agresora, ali i glavnog grada Bosne i Hercegovine. Dobrinja je za agresora bila od strateškog i taktičkog zanačaja, jer se naselje nalizi u blizini aerodroma, a u neposrednoj blizini bile su kasarne i skladišta vojne opreme, naoružanja, municije.
Ljudi su u nemogućim uslovima organizovali odvijanje života na prvoj liniji odbrane, gdje su građani bili udaljeni svega nekoliko stotina metara od agresorskih položaja. Dobrinja je bila odsječena od ostatka grada, oko 40.000 ljudi bilo je opkoljeno na prostoru od svega nekoliko kilometara, sve do deblokade Dobrinje 1992. godine. Pripadnici TO, a kasnije Dobrinjske brigade Armije RBiH koja je pokrivala kompletnu Dobrinju, pokazali su hrabrost i odlučnost u odbrani svog naselja, jer je Dobrinja bila prva linija odbrane grada.
Tahir Mašić, pomoćnik općinskog načelnika za boračka pitanja Općine Novi Grad Sarajevo kazao je da se danas obilježava godišnjica pogibije šest i ranjavanja 24 pripadnika Armije RBiH u pokušaju deblokade Dobrinje IV.
„Obilježavanjem ove godišnjice mi podsjećamo na važnost čuvanja sjećanja na sve one koji su dali svoje živote za odbranu Dobrinje i grada Sarajeva od agresora. Općina Novi Grad Sarajevo je 1. septembar uvrstila u svoj Program obilježavanja značajnih datuma, događaja i ličnosti iz perioda odbrambeno – oslobodilačkog rata 1992-1995. godina. Zahvalio bi se Udruženju JOB „Unija veterana“ Općine Novi Grad Sarajevo koja je organizator današnjeg obilježavanja uz podršku Općine Novi Grad Sarajevo. Mi ćemo kao Općina i u narednom periodu podržavati sve aktivnosti i projekte koji baštine kulturu sjećanja na period 92-95“, rekao je Mašić.
Predsjednik JOB „Unija vaterana“ Općine Novi Grad Sarajevo Adem Kajanija podsjetio je na dešavanja u naselju Dobrinja tokom agresije na našu domovinu.
„Herojska Dobrinja je u periodu kada je grad Sarajevo bio blokiran, bila blokirana više od 8 mjeseci. Ovdje gdje se nalazimo bila je prva linija, gdje je bilo jako teško opstati, ovdje su ubijani ljudi, djeca, žene i svi oni koji su imali potrebu da izađu iz svojih stanova bili su na nišanu agresora. Dakle, četnici su ih držali pod vatrom 24 sata. To je bila jedna neizdrživa situacija. Ovom Lukavičkom cestom svaki dan je išao transporter i nasumično pucao po zgradama i svima koji su se kretali. Dobrinja je bila jedan logor unutar opkoljenog grada Sarajeva. Međutim, u okviru šire akcije deblokade grada Sarajeva koju je pripremao 1. korpus Armije RBiH, mi unutar jedinice Dobrinjske brigade 1. bataljona smo se organizovali i pripremali također za deblokadu Dobrinje IV i naravno napredovanja dalje. U jutarnjim satima sa 31. augusta na 1. septembar 1992. godine krenuli smo sa dvije čete prema Dobrinji IV, dijelila nas je samo cesta od agresora, u jednoj zgradi su oni bili, a u drugoj mi. Oni su spremno čekali i dočekali naše borce, i tada je veliki broj naših boraca poginuo i ranjen, a oni koji su prešli cestu zasuti su bombama i agresor je pucao po njima, neki su na mjestu poginuli, a neki su bili ranjeni i davali su znake života skoro dva dana ispod balkona stambene zgrade na Dobrinji IV, mi im nismo mogli prići. Jedan broj boraca se nakon dva dana uspio izvući dobrinjskim potokom i doći na teritoriju koju je kontrolisala Dobrinjska brigada, zbrinuli smo ih u Dobrinjskoj bolnici i dalje. Dolazile su ovdje i druge jedinice Armije i MUP-a da pokušaju da izvuku ranjene, ali niko nije uspio, jer je to bio brisani prostor i ranjenim se nije moglo pomoći. UNPROFOR je njihova tijela nakon izvjesnog vremena predao porodicama, a ukopavali smo ih ovdje u parkovima, a kasnije nakon reintegracije u mjesna groblja“, ispričao je Kajanija, te dodao:
„Ovakvih mjesta u BiH je jako puno, skoro svaki dan bi mogli obilježavati ove značajne datume. Na nama je da ne smijemo i ne možemo zaboraviti sve one koji su dali svoje živote i utkali u državu BiH da bi mi danas ovdje stajali i u miru obilježavali ove značajne datume. Zbog toga kultura sjećanja je jako bitna i moramo to gajiti i prenositi na naše mlađe generacije, kako se više nikada nikome ne bi ponovila 92-95. godina“.
Cvijeće na spomen – obilježje položili su predstavnici JOB „Unija veterana“ Općine Novi Grad Sarajevo, Općine Novi Grad Sarajevo i Općinskog vijeća, Koordinacije boračkih udruženja Općine Novi Grad Sarajevo, Udruženje borkinja Armije RBiH, JOB „Unija veterana“ Općine Ilidža.
