Na Mijatovića Kosi, mjestu pogibije Safeta Isovića, heroja odbrane Bosne i Hercegovine, dobitnika najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ i zamjenika komandanta 2. viteške motorizovane brigade Armije RBiH danas je obilježena 32. godišnjica njegove pogibije i oslobađanja od agresorskih snaga ovog strateški važnog lokaliteta s kojeg su u ljeto 1993. godine agresorske snage izvodile napade na novogradska naselja.
Jedan od saboraca rahmetli Safeta Isovića, i predsjednik udruženja 2. viteške motorizovne brigade, Sado Šatrović, evocirao je uspomene na junsku ofanzivu iz 1993. godine, u kojoj je oslobođena Mijatovića Kosa.
Kako je rekao, pripreme za akciju vođene su u najvećoj tajnosti, a konkretna operacija dogovorena je za 12. juni. “Sve je to planirano oko dvadesetak dana. Ljudi iz štaba su bili svakodnevno s nama i razrađivali sve detalje”, kazao je Šatrović.
Tog dana, oko 14 sati, kako je ispričao, jedinice su počele ulazak na teren. Trebalo im je tri sata da se rasporede, odrede prve borbene grupe i rezerve. “Prvih deset minuta, borba je bila prsa u prsa, odstojanje od 10 do 20 metara. Neprijatelj baca bombu, imate sekundu da savijete glavu. Nažalost, već u samom početku smo imali jednog poginulog i šest ranjenih, a borba je tek počela.”
Uprkos gubicima moral boraca se nije pokolebao i za samo 15 minuta probijene su agresorske linije i vitezovi Armije RBiH ovladali su Mijatovića Kosom.
Nažalost, u tim brobenim dejstvima poginuo je Safet Isović, zamjenik komandanta Druge viteške brigade, predvodnik akcije, čovjek koji je bio “mozak cijele operacije”.
“Nažalost, tada je naš Safet Isović poginuo. Nije dočekao da mu se javi da je oslobođena Mijatovića Kosa. Naš Safet, koji je bio “mozak tog tima”, i koji je radio najviše na pripremama tog napada i akcije“, kazao je Šatrović.
Pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo Tahir Mašić podsjetio je na važnost obilježavanja ovakvih godišnjica i čuvanja uspomene na istaknute borce koji su odbranili našu domovinu od agresora u periodu odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995. godine. Naglasio je da rahmetli Safet Isović nije bio samo vojnik, već simbol otpora, predanosti i borbe za slobodu.
S posebnim emocijama godišnjicu pogibije Safeta Isovića svake godine dočekuju članovi njegove porodice. Supruga Mirsada prisjetila se trenutka kada je saznala za njegovu pogibiju, naglasivši da praznina koja je ostala nakon njegove smrti, s godinama postaje sve veća.
„Emocije su uvijek prisutne, kako na ovaj dan, tako i svaki drugi dan u našoj porodici, a posebno kada su neka obilježavanja, dešavanja, i kako vrijeme odmiče, ja lično, a i djeca, sve više osjetimo tu odsutnost. Ja sam bila kući s djecom, granate su padale na sve strane taj dan, ujutro je neko pokucao na vrata, otvorila sam i istog momenta sam znala da se nešto desilo. Tada su mi rekli da je Safet poginuo u toj akciji, za koju ja nisam znala, jer to je bila tajna akcija. Živio je za tu akciju, za oslobađanje ove države, za svoje borce. Mi pričamo o tome i dok se priča pamtit će se. I treba da se priča, ne samo mi, nego i svi oni kojima je stalo do ove zemlje. Svi trebaju da pričaju o tome, da se nikad ne ponovi. Ja svaki put kada dođem ovdje i pogledam ovo uzvišenje Mijatovića Kosu, kao da vidim naše borce i zamišljam njega tu, i to je zadnje što mi je ostalo u glavi, ta slika”, rekla je Mirsada.
Članovi porodice rahmetli Isovića, delegacija Općine Novi Grad Sarajevo, Općinsko vijeće, predstavnici Ministarstva za boračka pitanja Federacije BiH, predstavnici Kantona Sarajevo, boračkih organizacija, saborci i prijatelji položili su cvijeće na spomen-obilježju na Mijatovića Kosi i mezarju u Buča Potoku. Učenjem Fatihe prisjetili su se i odali počast i Salki Muraspahiću, zamjeniku komandanta Druge viteške motorizovane brigade, koji je poginuo 28. jula 1993. godine i njegovim saborcima.
