Danas je u mjestu Sokolina kod Ilijaša obilježena još jedna tužna godišnjica svirepog ubistva 48 nevinih stanovnika Ahatovića, Dobroševića i Bojnika, kao i 18 šehida ubijenih u mjestu Ranovača.
Zločin u Sokolini je jedan od najstrašnijih i najpotresnijih koji su se desili tokom agresije na našu domovinu. Dana 14. juna 1992. godine, zrak je bio ispunjen mirisom baruta, krvi i tijela ubijenih Bošnjaka. Zločincima nije bilo dovoljno da provode maltretiranje i torturu u logorima, željeli su potpuno uništiti i etnički očistiti cijeli jedan narod.
Nakon što su istjerani iz svojih domova, opljačkani, poniženi i gotovo na smrt pretučeni, 56 nevinih civila, mladih ljudi od 18 do 40 godina, svirepo je ubijeno. Rečeno im je da idu na razmjenu, ali nisu ni slutili da će taj junski dan i ta vožnja u autobusu smrti za većinu njih biti posljednja. Agresor nije oklijevao, bez savjesti i monstruozno, na njih 56 u malom autobusu ispalili su granate, projektile i bombe. Od 56 zarobljenika, osam ih je preživjelo.
Elvir Jahić, tada devetnaestogodišnjak, jedan je od preživjelih ovog strašnog zločina. Danas, kao i prethodnih godina, Elvir je bio tu u Sokolini, pored olupine autobusa u kojem su njegovi prijatelji i komšije ubijeni. Nije mu bilo jednostavno prisjećati se svega što se dogodilo taj dan, ali kaže da zbog djece koja su došla da odaju počast poginulim, svake godine smogne snage da dođe i kao živi svjedok i preživjeli priča o tome.
„Ovdje se desio jedan monstruozni zločin. I jako je teško, vrijeme prolazi, čovjek je emotivno slabiji, fizički slabiji. Svaki moj dolazak ovdje ja moram popiti tablete za smirenje da bih smogao snage da ovoj djeci prenesem ono što se meni i mojim saborcima i mom narodu desilo. Jedan veliki zločin, bez presedana, sa svim elementima genocida. Kada nekoga napadneš, otjeraš ga iz njegove kuće, opljačkaš njegovu kuću i zapališ, ubiješ ono što je najbolje, momke od 18 do 40 godina, porušiš džamije, objekte, onda je to genocid. Išli su na to da se svaki trag postojanja Bošnjaka na tim područjima izbriše. Oni su željeli da etnički očiste one koji su tu vijekovima živjeli”, rekao je Elvir.
Pomoćnik načelnika za boračka pitanja, rad, socijalna pitanja i zdravstvo Tajib Delalić rekao je da zločin koji se desio u Sokolini predstavlja jedan od najstrašnijih zločina koji su se dogodili i da je najvažnije da naša djeca znaju o tome, da im se priča kako bi oni nastavili da baštine kulturu sjećanja i imaju svijest o tome šta se desilo u periodu 1992.-1995. godine.
„Ja kada sam došao na ovu lokaciju prvi put, bio sam strašno potresen i nisam mogao vjerovati da je neko bio sposoban napraviti takav zločin, da zločinci u autobusu gađaju 56 osoba. Da se to ne bi zaboravilo, mi smo taj autobus zaštitili, ogradili, napravili spomenik sa imenima onih koji su ubijeni. Ovdje se uvijek sjećamo i živih, onih koji su preživjeli ovaj autobus i onih koji su ih spasili. Posebno je važno što ovdje dođu djeca i danas su djeca iz Ahatovića, Dobroševića i Bojnika ovdje čiji su sigurno neki članovi porodice stradali na ovom mjestu i važno je da djeca budu uključena u sve ovo. Moramo prenijeti djeci da oni nastave i da se sjećaju ovoga zločina koji se ovdje desio”, izjavio je Delalić.
Prisutnima se obratio i predsjedavajući Općinskog vijeća Novi Grad Mirza Selimbegović, istakavši da ne smijemo nikada zaboraviti niti jedan zločin i da trebamo biti spremni da poduzmemo sve da nam se prošlost ne ponovi.
„Važno je da ne zaboravimo nikada ni jedan zločin, a posebno ovaj koji se desio na samom početku rata. Ja često kažem da je on i najavio karakter rata. Nažalost, mnogi nisu bili svjesni, ni mi, a ni međunarodna zajednica koja je trebala nešto da poduzme. Nažalost, ovo što se ovdje dešavalo ne možemo pripisati čovjeku, ovo su zvijeri radile. Odnositi se prema ljudima na ovakav način normalnom čovjeku je nezamislivo. Oni su doveli ovdje 56 ljudi i iz raznih projektila su pucali u njih i na jedan zvjerski način su učinili ovaj zločin. Moja poruka je da ne treba da se oslanjamo na nekoga drugog i da trebamo biti spremni u budućnosti da poduzmemo sve da nam se opet ne bi desilo nešto ovako”, rekao je Selimbegović.
Na mjestu zločina danas su se okupile brojene delegacije, članovi porodica, saborci i komšije ubijenih mještana Ahatovića, Dobroševića i Bojnika, boračkih udruženja, te učenici i nastavnici Osnovne škole „Mustafa Busuladžić“ iz Dobroševića, a učenici sedmog razreda ove škole izveli su recitale.
Položeno je cvijeće i proučena Fatiha nevino ubijenim građanima. Nakon polaganja cvijeća i učenja Fatihe kod spomen-obilježja Sokolina, brojne delegacije odale su počast i na spomen obilježju kod OŠ “Mustafa Busuladžić”, te žrtvama ubijenim u masovnoj grobnici u selu Ravne i na brdu Ranovača, gdje je 2. juna 1992. poginulo 18 boraca Armije RBiH.
PRESS OPĆINE
