Danas su se navršile 33 godine od stravičnog zločina počinjenog nad stanovnicima općine Novi Grad Sarajevo. Na današnji dan 1992. godine, minobacačka granata ispaljena sa položaja vojske Republike srpske iz pravca Nedžarića, usmrtila je 11 i ranila 53 civila, dok su čekali u redu za hljeb na Trgu solidarnosti do broja 14, na Alipašinom Polju.
Među mnogobrojnim građanima koji su tog 30. septembra stajali u redu, ubijeni su Rifet Bahtić, Jasmin Đozo, Muniba Ganija, Nermin Gušić, Zoran Kafedžić, Sadrija Krasnići, Nadežda Puljić, Daniel Turkalj i Edin Uzunović.
Cvijeće na spomen ploču, na mjestu masakra položili su članovi porodica ubijenih sugrađana, delegacije Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Grada Sarajeva, Kantona Sarajevo, Općine Novi Grad Sarajevo, MZ „Alipašino Polje A-1“, a prisutnima se obratio gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić.
Gradonačelnik je istakao da obilježavanjem ovog tužnog događaja ne odajemo samo počast ubijenim, već šaljemo poruku da nećemo zaboraviti mjesta sjećanja, te da ovakva mjesta nisu samo podsjetnici na patnje i ubijanja nedužnih građana Općine Novi Grad i grada Sarajeva, već i upozorenja za budućnost.
Sarajevo je preživjelo najdužu opsadu modernog doba, opsadu vojske Republike srpske koja prilikom ubijanja građana nije pravila razliku u uzrastu, spolu, vjeri itd. Tokom agresije na našu domovinu u Sarajevu je ubijeno blizu 12.000 ljudi, među njima 1.601 dijete. To su ogromne žrtve, nisu to samo brojke, svaka od njih je ljudsko biće, svaka od njih je imala svoje ime, svoje prezime, svoju priču, svoju porodicu, svoje snove, pravo na život. Ali, agresor im je to uskratio, i njihovim porodicama nanio neizmjernu tugu i bol, bol koja nikada neće proći.
Naša je obaveza da nikada, niti jednog momenta, ne zaboravimo žrtve agresije na našu voljenu domovinu Bosnu i Hercegovinu, da zauvijek pamtimo ko je bio agresor i koje su bile njegove namjere. Mi, rijetki koji smo imali sreće da su naši najbliži preživjeli agresiju, ne smijemo zaboraviti one koji su svoje živote dali za slobodnu, suverenu i nezavisnu zemlju u kojoj danas živimo. Naša je obaveza da istrajemo u traženju pravde, da svi zločinci odgovaraju za zlodjela koja su počinili širom Bosne i Hercegovine. Međunarodni sudovi su osudili tek mali broj odgovornih za ratne zločine, presude su važne, ali nisu dovoljne, jer pravda nije samo kažnjavanje, pravda je i priznavanje istine, otkrivanje lokacija masovnih grobnica, lokacija gdje su zakopani mnogobrojni nedužno ubijeni, a za čijim posmrtnim ostacima se još traga, stoga je naša obaveza da učimo mlade generacije o ovim događajima o agresiji počinjenoj nad nedužnim narodom u Bosni i Hercegovini, jer nema svijetle budućnosti bez istine i pravde, zato moramo insistirati na tome.
Masakr na Trgu solidarnosti jedan je od tri stravična masakra koje je počinila agresorska vojska na Alipašinom Polju, tokom opsade Sarajeva. Nakon ovog ubijanja nevinih civila, u novembru 1993. ispaljena je granata kojom su ubijeni učiteljica i učenici na Trgu ZAVNOBiH-a, a godinu poslije desio se i treći masakr u kojem je agresorska granata usmrtila djecu na sankanju u Bosanskoj ulici, u C fazi Alipašinog Polja.
Pmatimo, i ne zaboravimo ko je žrtva, a ko agresor.
